Sveti Toma Akvinski - naučitelj čovječnosti

Toma Akvinski, dominikanac, teolog, filozof i crkveni naučitelj, rođen 1225. u plemićkoj obitelji u Italiji. Od malena je pokazivao veliku želju za znanjem, a nakon studija u Napulju stupio je u dominikanski red. Godine 1252. poglavari reda šalju ga u Pariz, gdje kao učenik Alberta Velikog postiže doktorat teologije. Predavao je u Parizu, Rimu i Napulju. Kraj svoje velike učenosti ostao je uvijek jednostavan i ponizan redovnik. U poniznosti je postojano odbijao sve ponuđene crkvene časti.

Istaknuo se svetošću života i uzornim opsluživanjem redovničkih pravila. Služenje Božjoj riječi, a to je bitna zadaća Reda, kod Tome je poprimilo oblik neprestanog teološkog rada u marljivom istraživanju, dubokoj kontemplaciji ii priopćavanju istine, pa je sve svoje snage utrošio u služenju Istini. Želeći je postići i prihvaćajući je, htio ju je prenijeti drugima. Krasila ga je poniznost i plemenito ponašanje. Bio je odličan učitelj svete nauke i privlačan propovjednik evanđeoske istine.

Napisao je mnoga djela prepuna božanske i ljudske mudrosti, koja na divan način pokazuju savršeni sklad između Objave i razuma. Gajio je veliku pobožnost prema Kristu Spasitelju osobito prema njegovoj muci i euharistijskom otajstvu, što je otpjevao u bogoslužnim tekstovima. Također je plamtio sinovskom ljubavlju prema Bogorodici Djevici Mariji. Umro je u Fossanovi 7.ožujka 1274.., dok je bio na putu za Lionski sabor.

Papa Ivan XXII. uvrstio ga je u popis svetaca 18. srpnja 1323.. Papa Pio V. proglasio ga je crkvenim naučiteljem, papa Lav XIII. postavio zaštitnikom katoličkih škola, a papa Ivan Pavao II. naučiteljem čovječnosti. Tomin se spomendan prema načelima obnovljenog bogoslužja slavi 28. siječnja, na datum prijenosa njegovog tijela u Touolusu.

Ostavio nam je sveti Toma Akvinski brojne prekrasne misli i poruke. Prigodno, evo samo nekih:

Kada bi najviši cilj kapetana broda bio sačuvati svoj brod, on se nikada ne bi pomaknuo iz luke.

Sveci nisu neki čudni ljudi koji su danonoćno molili
i postili unutar četiri zida,
nisu ni ljudi sa izvanrednim sposobnostima,
ne to nisu sveci.
Sveci u ljudi koji su u Isusu prepoznali
da se Bog odlučio za čovjeka.
Zaljubili su se u Boga koji se prije dvadeset jednog stoljeća
obukao u čovječnost da bi bio blizu ljudima.
Zaljubili u se u Boga koji ljubi siromašne i grešnike
koji izgubljenu ovcu stavlja na ramena
i raširenih ruku čeka izgubljenog sina.
Koji oprašta onima koji ga razapinju
i razbojniku na križu raj daje.
Sveci su prepoznali tu dubinu,širinu i visinu
Božje ljubavi i potpuno se njoj predali.
Shvatili su da Bogu trebaju samo jedne ruke i noge
i toplina ljudskog srca.
Samo su rekli Bogu DA i prepustili se
Božanskoj struji ljubavi i praštanja.

na vrh članka