Nevina dječica – Maleni mučenici čija patnja posvećuje nas i čitav svijet

"Vidjevši da su ga mudraci izigrali, Herod se silno rasrdi i posla poubijati sve dječake u Betlehemu i po svoj okolici, od dvije godine na niže – prema vremenu što ga razazna od mudraca.”
Ovim riječima evanđelist Matej opisuje strašan i ljudskom umu nepojmljiv događaj koji je jedan vlastodržac, Herod, naredio samo i isključivo zbog toga da bi ubio dijete – Isusa. Naime, čuvši od mudraca sa Istoka da se u Betlehemu rodilo dijete kraljevskog podrijetla koje će vladati Izraelom i svijetom, kralj Herod odlučio se na umobolan zločinački plan – ubiti svu mušku djecu gradića Betlehema i okolice od dvije godine naniže. Tako je poremećeni i zlom opijeni um namjeravao spriječiti odrastanje i ustoličenje drugog, drugačijeg i novog Kralja kojem se već od kolijevke klanjaju slobodne volje i slobodna duha i mudraci i pastiri i anđeli, sve što diše i jest.
Bog je, naravno, imao svoj plan i sklonio svoga Sina sa svojim roditeljima u Egipat na sigurno mjesto. Herodovu zlobu i ludilo platilo je, nažalost, glavom preko dvije tisuće malenih muških beba i dječaka.
Herodovo ludilo slika je bezbožnog ludila, zla i pokvarenosti u koju mogu pasti ljudi ovoga svijeta opijeni željom za vlašću, nadmoći, slavom, bezbožnom ideologijim, novcem ili bilo kojim drugim idolom koji je zauzeo u njihovim srcima mjesto Boga živoga. Istovremeno, to je i slika patnje ljudi ovoga svijeta, a osobito nevinih: malih, slabih, nezaštićenih i bijednih.
U Hrvatskoj smo tu patnju mogli sami osjetiti mnogo puta posljednjih desetljeća u strašnim ratovima i zločinačkim sustavima koji su se odricali i hulili na Boga poput Heroda, a koji nisu štedjeli ni najnevinije, najmanje, nezaštićene, starce i starice, žene i djecu. Gotovo 500 malenih i djece platilo je životima strahotu zadnjeg Domovinskog rata. I mi Hrvati, pa i kršćani, smo sigurno nekome nevinome nanijeli bol i patnju koju nije zaslužio, jer ludilo i sljepilo, na ovaj ili onaj način, ne zaobilazi nikoga tko hodi ovom Zemljom.
Blagdan Nevine dječice prilika je da posvjestimo sebi i drugima patnju kao neobjašnjivu tajnu ovozemaljskog življenja, u kojoj i sami možemo (i moramo) sudjelovati primajući je i zadavajući je.
Stoga, neka nam ovi blagdanski dani ne prođu samo u hrani, jelu i piću, već i u pogledu na malene, nezaštićene i prezrene patnike ovoga svijeta, koji žive tik do nas. Neka ruka utjehe i ljubavi, koja viče sa Križa do samoga prijestolja Boga živoga, bude i naša ruka koja tješi, miluje, daruje i pati sa bližnjim.
Zamolimo stoga danas da nas Gospodin nauči posvetiti bol, spojivši našu bol i bol bližnjega s boli njegova Sina Isusa. Zamolimo Nevinu dječicu da nam pomognu ljubiti dragovoljnu žrtvu, te prikazati bol i imati razumijevanja za one koji trpe.
 
Izvor; http://duhovnost.net/
 
Pripremila; Ana Crljen
 
na vrh članka