Duhovna riječ

U korizmenom vremenu više pridajemo važnost postu, molitvi, pokori i milosrđu. Korizma je milosno vrijeme kada svoje srce u odnosu s Bogom možemo više oblikovati po Njegovoj volji. Bez molitve nema te promjene na koju smo pozvani: obrati se i vjeruj evanđelju.

Čovjek bez Boga je upravo to, prah koji se raspada, trune i nestaje zauvijek. Stoga, zašto trošiti vrijeme na ono što ne siti? Zašto trošiti vrijeme na sebe i svoja zadovoljstva, ako znamo da nas to neće usrećiti, ispuniti?! Ne znam za vas, ali bolje mi je da se pripremim na taj post i da ga prakticiram.

Uoči i na samo Valentinovo - dan zaljubljenih - ljubav nam se prezentira na mnogo načina. Mnogim putevima koračamo tražeći pravu ljubav. No, koji je jedini, pravi put kojim nam je poći i koji nas po istini može dovesti do prave bezuvjetne ljubavi?

Crkva u Hrvata danas se, 10. veljače, spominje blaženog kardinala Alojzija Stepinca, hrvatskoga biskupa, stradalnika za jedinstvo Crkve i mučenika za jedinstvo kršćana.

Mnogi su kršćani pretrpjeli strašna mučenja i mučki ubijeni. Jedno od nevjerojatnih mučenja podnijela je i Sicilijanka Agata, mučenica iz prve polovice trećeg stoljeća, lijepa kršćanka iz bogate i plemenite obitelji u gradu Palermu. Progonjena zbog svoje vjere, nije se željela odreći Isusa Krista, pa je mučena tako što su joj odsječene grudi i bačene u vatru.

Blagdan prikazanja Gospodinova u Hramu ili Svijećnica (Marinje, Svitlomarinje…), posljednji je blagdan Božićnog kruga, a označava događaj kad su prema Mojsijevu Zakonu, Josip i Marija donijeli dijete Isusa u Jeruzalem u Hram da ga kao prvorođenca prikažu Bogu.

Ivan Bosco rođen je u Torinu u jednoj siromašnoj obitelji. Kao malo dijete ostao je bez oca. Svu skrb o Ivanu i kući preuzela je njegova njegova majka, pa je i on kad je već stasao počeo raditi u polju i čuvao krave. Bio je uvijek poletan i radostan i već kao dijete je imao želju da oko sebe okuplja mladež i djecu i vjerski poučava.

Toma Akvinski, dominikanac, teolog, filozof i crkveni naučitelj, rođen 1225. u plemićkoj obitelji u Italiji. Od malena je pokazivao veliku želju za znanjem, a nakon studija u Napulju stupio je u dominikanski red. Godine 1252. poglavari reda šalju ga u Pariz, gdje kao učenik Alberta Velikog postiže doktorat teologije. Predavao je u Parizu, Rimu i Napulju. Kraj svoje velike učenosti ostao je uvijek jednostavan i ponizan redovnik. U poniznosti je postojano odbijao sve ponuđene crkvene časti.