U sviijetu je vrlo rašireno štovanje sv.Valentina, posvećeni su mu mnogi oltari, naročito na području stare Zagrebačke nadbiskupije, u Batini, u Baranji, podignuta mu je župna crkva. Nažalost, o njemu što se zna je više legenda, nego što su stvarni podaci. Ima nekih poznatih izvještaja o njemu, naime kada ga je Car Klaudije II. Gotski (268-270) htio upoznati i rekao mu "Valentine, rado bih čuo tvoju mudrost i želio bih biti tvoj prijatelj. Za uzvrat samo jedno od tebe tražim: povratak staroj vjeri u rimske bogove." Na to mu je sv.Valentin odvratio "Svijetli care, kad bi bar nešto slutio od Božje slave, to nikad ne bi od mene tražio. Krist je za mene pravi Sin Božji." Na upit jednoga od sudaca što misli o bogovima, odgovorio je: "To su demoni!" Zbog tog stava, sv.Valentinu je odrubljena glava, bilo je to 269.g na Flaminijskoj cesti.

Tisuće vjernika i hodočasnika iz svih krajeva Slavonije, ali i susjedne Bosanska Posavine i ove je godine pohodilo drevno zavjetno proštenište svetog Antuna Padovanskog u našoj župi u Podvinju, ove subote 13. lipnja, na svetkovnu nebeskog zaštitnika - sveca cijelog svijeta.

U maloj crkvi svetog Vida vjernici su se okupili velikoj vrućini usprkos kako bi zahvalili Stvoritelju za svoga zaštitnika. Župnik Ante Šiško počeo je susret molitvom litanija svetom Vidu, a potom je uslijedila misa. U propovjedi je pater Ante približio vjernicima život i poslanje ovoga sveca koji se još u ranoj mladosti ludo zaljubio u Isusa. Njegov vrlo strogi zbog toga ga je htio čak predati rimskim vojnicima, ali mali Vid pobjegao je sa svojom odgojiteljicom u Laponiu gdje su se po njegovim rukama dogodila čudesa. Ozdravio je Dioklecijanovog sina od epilepsije. No, ovaj ga je osudio na smrt. Ima više predaja o Vidovoj mučeničkoj smrti, a jedna je od njih prikazana na ikonografiji kako Vida kuhaju u kotlu s vrelim uljem, ali su ga anđeli spasili. Svetog Vida na koncu su rastezali dok nije umro.

U nedjelju, 26.srpnja 2015., nakon pučke svete Mise koja je, između ostalog, bila posvećena svetom Kristoforu, zaštitniku vozača, kratku pobožnost na parkiralištu pokraj naše župne crkve prikazao je naš novi župnik, pater Josaphat Mosha. Nakon toga je pater Albert Thielemeier blagoslovio vozila na parkiralištu.

Vjernici iz naše filijalne crkve u Bukovlju i Vranovcima proslavili su i ove godine crkveni god i blagdan svoje suzaštitinice, svete Terezije Avilske, prigodnim pobožnostima i svečanim misnim slavljima.

Sveti Jeronim rođen je daleke 340. godine u Stridonu, u Dalmaciji. Dijete je imućnih roditelja koji ga, uvidjevši njegovu nadarenost, šalju u Rim na školovanje. Velik mu vjerski odgoj nisu pružili, čak ga nisu ni krstili, jer se tada krštenje odgađalo za što kasnije, da bi se čovjek u milosti Božjoj preselio u vječnost. U Rimu je Jeronim upao u loše društvo i njegov je moralni život bio slab. U svojoj dvadeset i šestoj godini napušta raskalašen život, biva kršten te izabire put molitve i odricanja. Otišao je u Sirijsku pustinju da se u samoći bori sa svojim manama, strastima i lošim nagnućima. A najteže je pobijediti sebe. Bio je nagle naravi i brzo se znao rasrditi, planuti. Tu je zaređen za svećenika. No, papa Damaz zove ga k sebi za tajnika i povjerava mu prijevod Svetog pisma s grčkog na latinski jezik, kako bi običan svijet mogao razumjeti Božju riječ i po njoj živjeti. Jeronim je to prihvatio i dao se na posao.

27. kolovoza spominjemo se sv. Monike, majke sv. Augustina.
Poznato nam je da su njene molitve i suze sv. Augustina privele k Bogu. Isus je ostavio plan i program kako postići nagradu na nebesima. Razmišljajmo zajedno o životu svetice kroz blaženstva (usp. Mt 5, 3 -11).

Sveti Augustin je rođen 13. studenoga 354. god. u Tagasti, današnjem gradu Souk Ahras u Alžiru. Njegova majka sv. Monika je bila kršćanska, a otac poganin imenom Patricij. Otac mu je bio u duši dobar čovjek, ali nagle naravi i sklon bračnim nevjerama, ali je sveta Monika, Augustinova majka, svojom mudrošću i poniznošću sve to podnosila i strpljivo se ophodila prema mužu, te je tako osiguravala istinski mir u obitelji. Mladi Augustin je u načinu života slijedio svoga oca, odajući se raskalašenom životu. Studirao je u Kartagi gramatiku, retoriku, dijalektiku, aritmetiku i druge znanosti, a svoj način razmišljanja usmjeravao je prema maniheističkim dualističkim idejama koje su u ono vrijeme gotovo bile pomodarstvo i znak kulture i naobraženosti. U tom je smislu bio cijenjen kao iznimno mudar filozof i govornik.

Povodom svetkovine svetog Antuna Padovanskog razmišljamo o životu i djelu tog najštovanijeg sveca katoličke Crkve, crkvenog naučitelja, poniznog redovnika i gorljivog propovjednika koji je i trpio za očuvanje prave vjere od hereze.