Sveti Ivan od Križa

14. prosinca Crkva se liturgijski spominje sv. Ivana od Križa, obnovitelja karmelićanske redovničke obitelji i crkvenog naučitelja. Ivan od Križa rodio se 1542. u malom selu Fontiveros, u blizini Avile, u Castilla la Vieju, od Gonzala de Yepesa i Cataline Alvarez. Obitelj je bila vrlo siromašna, jer je otac, podrijetlom iz plemićke obitelji iz Toleda, bio izbačen iz očinske kuće i razbaštinjen zato jer je oženio Catalinu, skromnu tkalju svile.Kao osamnaestogodišnjak je ušao u isusovački zavod u Medini del Campu i studirao tri godine humanističke znanosti, retoriku i klasične jezike. Po završetku naobrazbe, bio mu je jasan njegov poziv: opredijelio se za redovnički život i, među mnogim redovima prisutnim u Medini, osjećao se pozvanim u Karmel. U ljeto 1563. započeo je novicijat kod karmelićana u tome gradu, uzevši redovničko ime Matija. Nakon što je zaređen za svećenika susreo se s Terezijom od Isusa koja mu je izložila svoj plan reforme i u muškom ogranku Reda. Ivan postaje oduševljen Terezijinom idejom te zajedno s još trojicom braće osniva prvu mušku reformiranu zajednicu.

Prilikom obnove redovničkih zavjeta prema prvome Pravilu, četvorica su braće uzela nova imena: Ivan se tada prozvao “od Križa”, ime po kojem će kasnije biti općenito poznat. Pristanak uz karmelićansku reformu nije bio lak te je zbog toga neko vrijeme proveo i u tamnici. Tu je i nastao njegov „Duhovni spjev“. U njemu, sveti Ivan prikazuje put čišćenja duše, to jest postupno radosno posjedovanje Boga, sve dok duša ne prispije tome da ljubi Boga istom ljubavlju kojom on ljubi nju.

Umro je u noći s 13. na 14. prosinca 1591., dok je s braćom molio Jutarnju. Oprostio se od njih riječima: “Danas idem pjevati časoslov na nebu”. Njegovi su posmrtni ostaci preneseni u Segoviju. Blaženim ga je proglasio Klement X. 1675. a svetim Benedikt XIII. 1726.

Ivan se smatra jednim od najvažnijih lirskih pjesnika španjolske književnosti. Četiri su njegova najveća djela: Uspon na goru KarmelTamna noć dušeDuhovni spjev i Živi plamen ljubavi.

U nastavku donosimo strofu II iz njegova duhovnog spjeva s kratkim tumačenjem;

O, pastiri, idite, - svoje želje, osjećaje i uzdisaje naziva Pastiri, jer pasu dušu duhovnim dobrima.  Idite znači: pođite iz same ljubavi jer ne dopiru do Ljubljenoga svi osjećaji i želje nego samo oni koji proizlaze iz same ljubavi.

I pasite po gori stada svoja: - pastirskim torovima naziva hijararhije i korve anšđeoske po kojim ase naše molitve i uzdisaji uzdižu k Bogu a on je nazvan gorom jer je najveća uzvišenost i jer se u njemu, kao s gore, vide sve stvari, torovi na visinama i u nizinama.

Recite, kad vidite – kao da kaže: ako po nekoj mojoj dobroj sudbini dođete u njegovu prisutnost tako da vas on čuje i vidi.

Kog ljubi duša moja, - to znači: koga ljubim više od svih stvari, a to će biti kada za dušu nema nikakve zapreke koja bi je priječila da radi na slavu i na službu Ljubljenoga.

Da venem, ginem, mrem od nespokoja. – duša koja istinski Boga ljubi, ljubavlju koja je na neki način savršena, nalazeći se daleko od Boga trpi na tri svoje moći: razum (vene jer ne vidi Boga koji je zdravlje razuma), obzirom na volju (gine jer ne posjeduje Boga koji je olakšanje i naslada). I s obzirom na pamćenje (mre jer imajući na pameti da je lišena svih dobara razuma,  lako se može dogoditi da duša bude lišena Boga zauvijek u opasnostima ovoga života).

s. Ivana Ćurić, FDC

prema izvorima: -  https://www.bitno.net/vjera/sv-ivan-od-kriza-veliki-mistik-i-ucitelj-duhovnoga-zivota/

-   Sv. Ivan od Križa, Duhovni spjev

na vrh članka